Na dobro vam došla Sudamja – dan kada kuca srce najlipšeg grada na svitu

U Splitu, svaki svibanj nosi posebno uzbuđenje – zrak je ispunjen mirisom mora i posebnim ponosom, a kamen stare palače tiho šapuće priče iz davnih vremena. Sudamja, blagdan svetog Dujma, zaštitnika Splita, dan je kada srce grada kuca u istom ritmu. Ulice se zaogrnu narodnom nošnjom, pjesma klape miluje dušu, a pogled na zvonik katedrale u središtu Dioklecijanove palače podsjeti nas tko smo – narod mora, ponosa i vjere.

U sjeni palače, uz Zlatna vrata, čvrsto stoji Grgur Ninski, veličanstveno djelo Ivana Meštrovića. Njegov uzdignuti prst, kojega tisuće dotaknu s nadom u sreću, simbol je borbe za jezik, narod i dostojanstvo. On je čuvar splitske porte.

No jedan drugi simbol, danas nevidljiv, nekoć je ispričao priču o Splitu na drukčiji način. Tijekom Mediteranskih igara 1979., Split je ponosno pokazao lice modernog juga. Tada je simbol igara postala Sredozemna medvjedica – ne samo zbog svoje rijetkosti i prisutnosti na Jadranu, već i zato što je njezin oblik podsjećao na slovo “S” – za Split, za Sredozemlje, za sve što nas veže uz more i toplinu juga.

I dok spomenik medvjedici više ne stoji ondje gdje je nekoć bila – sjećanje ostaje. Kao što ostaje i ono najvidljivije i najživlje naslijeđe tih igara: veličanstveni stadion Poljud. Njegova školjka bijelog betona, jedinstvena u svijetu, postala je više od arhitekture – postala je živa kucavica grada, mjesto gdje Split pjeva, slavi, diše, i, ponekad, plače.

I baš te simbole, Split nosi i dalje – ne samo u kamenu i sjećanju, već i u srebru. Momento, u svojoj kolekciji Hrvatski privjesci, s ponosom donosi srebrni privjesak Grgura Ninskog i Sredozemne medvjedice – male uspomene s velikim srcem. Svaki privjesak je poput kamena iz splitske kalete – nosi težinu povijesti, toplinu juga i ono nevidljivo, ali vječno – ljubav prema gradu.

Jer Split nije grad koji se samo posjećuje. Split se nosi – u srcu, na dlanu, oko vrata.